h1

I ove školske godine nastavili smo s aktivnostima usmjerenima na pružanje podrške učenicima osmih razreda osnovnih škola u Koprivničko-križevačkoj županiji prilikom donošenja odluke o nastavku školovanja. U suradnji s CISOK centrom Koprivnica, od siječnja do kraja svibnja proveli smo niz motivacijskih radionica u 18 osnovnih škola, obuhvativši ukupno 500 učenika, 32 razrednika i 15 stručnih suradnika.

Radionice smo započinjali motivacijskim videom kako bismo učenicima približili važnost obrtničkih zanimanja i potaknuli ih na razmišljanje o tim karijerama kao perspektivnim i ravnopravnim s primjerice onima za koje je potreban akademski stupanj. Naglašavali smo da su obrtnička zanimanja ključna za funkcioniranje društva te da obrtništvo čini jedan od temelja hrvatskog gospodarstva.

Tijekom radionica učenici su imali priliku saznati više o deficitarnim obrtničkim zanimanjima, gdje ih mogu upisati, te koje pogodnosti ih očekuju tijekom i nakon obrazovanja – od mogućnosti stipendiranja, preko polaganja majstorskog ispita, do pokretanja vlastitog obrta. Posebnu pažnju posvetili smo predstavljanju pozitivnih primjera iz prakse, obrtnika koji aktivno sudjeluju u obrazovanju mladih, kako bismo učenike potaknuli na odgovorno i motivirano učenje, razvoj vještina i cjeloživotno učenje i obrazovanje. Spomenuli smo da je u tijeku reforma strukovnog obrazovanja i uvođenje modularne nastave u sklopu koje će se moći upisati neka nova zanimanja.

Na samom kraju radionice prikazali smo promotivni video Hrvatske obrtničke komore koji dodatno ističe značaj majstorskog ispita kao najviše razine stručnog obrazovanja u obrtništvu te važnost njegovog polaganja za daljnji profesionalni razvoj.

Učenike smo zamolili da ukoliko žele sudjeluju u kratkoj anonimnoj anketi i iskreno odgovore na nekoliko pitanja. Osim nekoliko specifičnih pitanja, anketni listić je uključivao pitanja kojima se nastojalo saznati koliko informacija imaju učenici vezane za upis u srednju školu i kako će im one pomoći pri upisu u srednjoškolsko obrazovanje, vode li se pri upisu u srednje škole vlastitim preferencijama, mogućnosti brzog zapošljavanja ili onim što roditelji žele da upišu. Provjerili smo i zadovoljstvo odslušanom radionicom, a od socioekonomskih varijabli, upitnici su sadržavali samo spol.

Anketni upitnik ispunilo je 240 učenika i 212 učenica 8. razreda osnovnih škola, ukupno 452 učenika. Na pitanje jesu li prije radionice imali sve potrebne informacije oko upisa u srednje škole 27,8% je učenika odgovorilo potvrdno, 6,4% učenika je odgovorilo da nisu imali sve potrebne informacije, a 65,8% učenika odgovorilo je da su imali nepotpune i djelomične informacije.

Na pitanje koliko će im informacije dobivene na radionici pomoći, 56,6% učenika odgovorilo je da će im pomoći u većoj mjeri ili puno, 17,5% učenika odgovorilo je da će im dobivene informacije pomoći u manjoj mjeri ili im neće pomoći, dok 25,9% učenika nisu bila sigurno hoće li im informacije pomoći ili neće.

Na pitanje koliko su općenito zadovoljni odslušanom radionicom, 69,9% učenika odgovorilo je da su zadovoljni i jako zadovoljni, 5,5% učenika nije zadovoljno, dok preostalih 23,9% učenika nisu ni zadovoljni, ali ni nezadovoljni. 3 učenika nisu odgovorila na ovo pitanje.

Učenici su imali i dodatna pitanja kojima su se željeli ispitati trenutni stavovi i interesi. Tako su iznosili svoje stavove je li prilikom odabira srednje škole za njih osobno važno:

Upisati program koji žele – 98,67%  učenika odgovorilo je DA; 1,11% učenika odgovorila su NE, 0,22% učenika nije odgovorilo na ovo pitanje;

Upisati program s kojim će se moći brzo zaposliti – 75% učenika odgovorilo je DA; 24,78% učenika odgovorila su NE, 0,22% učenika nije odgovorilo na ovo pitanje;

Upisati ono što njihovi roditelji žele, iako se njima to zanimanje/program ne sviđa – 2,65% učenika odgovorilo je DA; 96,46% učenika odgovorila su NE, 0,88% učenika nije odgovorilo na ovo pitanje;

Kako bi se ispitao inicijalni interes učenika za buduće zanimanje, pitalo ih se koji program/zanimanje namjeravaju upisati. Prema broju zainteresiranih učenika,  38,55% učenika odabire strukovne četverogodišnje programe, a 17,39% učenika odabire gimnazijske programe. Za trogodišnje programe zainteresirana su 44,06% učenika.

Temeljem dobivenih rezultata vidljivo je da velik dio učenika nemaju sve potrebne informacije vezane za upis u srednje škole te da im ovakav oblik radionica pomaže u donošenju odluke o nastavku školovanja. Velik postotak učenika je odgovorio da su zadovoljni s odslušanom radionicom. Učenici smatraju da su njihovi interesi i želje te razina zapošljivosti važna u odabiru budućeg srednjoškolskog obrazovanja. Vidljiv je i jasan stav da ne žele upisati srednjoškolsko zanimanje koje im odrede roditelji iako za njega nemaju interes. Izražen je nešto viši interes za za trogodišnje programe 44,06% učenika u odnosu na strukovne četverogodišnje programe koje planira upisati 38,55% učenika. Rezultati nam pokazuju da kod učenika postoji blaga preferencija prema obrtničkim zanimanjima koja zbog kraćeg trajanja školovanja omogućuju brže uključivanje na tržište rada i brže ostvarivanje egzistencijalnih pitanja. U narednom periodu ćemo i dalje aktivno planirati još neke promotivne aktivnosti vezane za promociju obrtničkih zanimanja u suradnji sa strukovnim školama i jedinicama lokalne i područne samouprave.

Prema navedenom, radionice koje smo proveli pokazale su se kao koristan i učinkovit oblik pomoći. Važno je i dalje osmišljavati modele informiranja učenika od strane svih sudionika u srednjoškolskom odgojno – obrazovnom procesu kako bi učenici nakon kvalitetnog informiranja mogli donijeti   samopouzdanu i ispravnu odluku o nastavku svog obrazovanja.

Zahvaljujemo kolegici Valeriji Kramar iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područni ured Križevci na obradi anketnih podataka.